Selen za Hashimotov tireoitidis i hipotireozu

Hashimotov-tireoiditis

Selen je esencijalni mikroelement u tragovima koji našem tijelu treba u vrlo malim količinama za uredno funkcioniranje imunološkog sustava. Preporučena dnevna količina je 55 mikrograma/dan. Dobiva se iz hrane prirodno bogate selenom kao što su žitarice, meso mišića, određeni orašasti plodovi, školjke i riba. Količina hrane u selenu ovisi o lokalnim uvjetima u tlu, koji se mogu razlikovati ovisno o geografskim i geološkim čimbenicima. Dva najčešća pripravka za nadomjestak selena su selenmetionin i natrij selenit, koji su dostupni u različitim dozama, od 100 do 200 mikrograma/dan, i obično se preporučuju za Hashimotov tireoiditis.

Hashimotov tireoiditis je kronična limfocitna upala štitnjače, često autoimune stanje, koje se češće javlja u pojedinim obiteljima te pogađa žene i muškarce različitih dobnih skupina, iako se češće viđa u sredovječnih žena. Pojavnost bolesti ovisi o etničkoj pripadnosti, okolišnim čimbenicima kao što je dostupna količina joda i selena, dob i spol. Hashimotov tireoiditis je najčešći urok hipotiroidizma (smanjene količine hormona štitnjače u tijelu) u dijelovima svijeta gdje se bilježi manjak joda.

Važno je napomenuti da uzimanje velikih količina selena može uzrokovati niz neželjenih posljedica. Gornja doza koja se smije uzeti dnevno je 400 mikrograma/dan. Veće doze od toga mogu uzrokovati kronično trovanje ili selenozu, stanje obilježeno probavnim simptomima, gubitkom kose, pojavom bijelih krhkih noktiju, neugodnim zadahom iz usta koji miriše na bijeli luk, umorom, razdražljivošću, blagim oštećenjem živaca. Također je opisano da visoke doze selena mogu povećati rizik od šećerne bolesti tipa 2, potisnuti stvaranje čimbenika rasta nalik inzulinu, povećanu razinu glukoze u krvnoj plazmi te poremećaj lipida u krvi.

Dokazi iz kliničkih pokusa na ljudima o djelovanju selena na Hashimotov tireoiditis i hipotireozu

Pretraživanjem znanstvene literature pronađen je Cochrane sustavni pregled objavljen 2013. godine, koji prikazuje rezultate kliničkih pokusa dostupnih do listopada 2012. Sažetak Cochrane sustavnog pregleda donosimo u cijelosti:

Uzimanje dodataka selena za Hashimotov tireoiditis

Hashimotov tireoiditis je česta bolest kod koje dolazi do dugotrajne (kronične) upale štitne žlijezde, što dovodi do smanjenog funkcioniranja žlijezde. To je autoimuna bolest, što znači da vlastiti imunološki sustav bolesnika nadapa štitnu žlijezdu, koja zbog toga više ne može proizvoditi odgovarajuće količine hormona štitne žlijezde (hipotiroidizam). Česte kliničke manifestacije bolesti uključuju osjećaj hladnoće, depresivno raspoloženje, suhu kožu, natečene oči, zatvor stolice, debljanje, usporen rad srca, bol u zglobovima i mišićima te umor. Dio osoba koje boluju od Hashimotovog tireoiditisa imaju povećanu žlijezdu, što se još naziva i guša. Hashimotov tireoidits češće se javlja kod žena nego u muškaraca i u nekim obiteljima postoji sklonost obolijevanju od te bolesti. Bolesnici u isto vrijeme mogu patiti i od drugih autoimunih bolesti kao što su vitiligo, reumatoidni artritis i dijabetes tipa 1. Bolest ne zahtijeva uvijek liječenje, ali kad je liječenje potrebno, onda se liječi davanjem zamjenskih hormona štitnjače (nekad se daje sušeni hormon štitnjače koji nije umjetno proizveden). Selen je esencijalni element u tragovima kojeg naše tijelo treba u malim količinama za uredno funkcioniranje imunološkog sustava i štitne žlijezde.

U ovaj sustavni pregled uključene su 4 studije nejasnog ili visokog rizika od pristranosti, u kojima je sudjelovalo ukupno 463 ispitanika. Srednje trajanje studija bilo je 7,5 mjeseci (3-18 mjeseci). Nijedna od tih studija nije ispitala kvalitetu života povezanu sa zdravljem. Druga dva glavna rezultata koja su autori sustavnog pregleda namjeravali mjeriti, uključujući promjenu u razini nadokndne doze levotiroksina (hormona štitnjače) i cijenu terapije – također nisu bile procijenjene. Jedna studija s visokim rizikom od pristranosti pokazala je statistički značajno povećanje u subjektivnom osjećanju kod ispitanika koji su uzimali 200 mikrograma selena zajedno s levotiroksinom u usporedbi s kombinacijom placeba i levotiroksina – 14 od 18 osoba u prvoj studiji u usporedbi s 3 od 18 osoba u drugoj. Selenmetionin od 200 mikrograma smanjio je razinu protutijela usmjerenih na anti-tiroidnu perokdisazu i iako je promjena u odnosu na prvo mjerenje bila značajna, klinička važnost tog rezultata nije jasna. Nuspojave nisu opisane u dvjema studijama, a u drugim dvjema studijama dodatak selena nije uzrokovao više nuspojava nego placebo. U objema studijama zabilježena je jedna nuspojava u skupini koja je primala 200 mikrograma selenmetionina u kombinaciji s LT4 skupininaspram niti jedne u kontrolnoj skupini.

Zaključno, rezultati 4 pronađene studije ne daju dovoljno dokaza koji bi poduprili uzimanje selena za liječenje Hashimotova tireoiditisa.

Nakon objave tog Cochrane sustavnog pregleda, nisu nađene novije kliničke studije koje odgovaraju na to pitanje.

Zaključak

Nema dokaza da nadomještanje selena u oboljelih od Hashimotova tireoiditisa može imat koristi. Nisu nađene novije kliničke studije na ovu temu niti noviji sustavni pregledi iz tog područja

 

Urednički tim Dokazi u medicini

Fotografija: Niels Olson

 

Objavljeno: 20. travnja 2015.