Optimalni dnevni unos vode

casa-vode

O količini vode koju treba piti svakodnevno postoje različite predrasude i pogrešne informacije u popularnim medijima. Često se pogrešno navodi kako je pijenje vode na ovaj ili onaj način blagotvorno za liječenje i sprječavanje bolesti, a isto tako postoje različite dezinformacije o optimalnom dnevnom unosu vode. Na portalu Dokazi u medicini dobili smo upit o optimalnoj količini vode koju dnevno treba piti.

Upit

Koju količinu vode treba unositi dnevno u organizam za normalno funkcioniranje?

 Odgovor

Dnevna potreba za vodom u zdrave osobe

Promet vodom je pažljivo reguliran u organizmu zbog važnosti za održavanje mnogih funkcija. Neodvojivo od vode u organizmu su i soli koje se nalaze otopljene, osobito natrij. Oko 60% organizma čini voda, a smještena je u stanicama organizma, u krvotoku i prostorima između stanica. Voda se gubi iz tijela putem mokraće, stolice, disanjem i preko kože, te povraćanjem i krvarenjem. Sadržaj vode u organizmu, odnosno koncentracije otopljenih soli u tjelesnim tekućinama je pažljivo regulirano u uskom rasponu koncentracija. Taj mehanizam je prvenstveno usmjeren na održavanje optimalnog arterijskog krvotoka, a što je potrebno za dobru prokrvljenost organizma (primjerice dovod kisika i hranjivih tvari u sve dijelove organizma). Kod povišenih koncentracija soli u krvotoku tj. plazmi (tekućina u krvnim žilama u kojoj se nalaze krvne stanice) iz hipofize (žlijezda smještena na donjoj strani mozga) se izlučuje antidiuretički hormon (naziv ukazuje na smanjenje izlučivanja mokraće), a koji smanjuje izlučivanje vode mokraćom te se koncentracija soli smanjuje. Voda zadržana u organizmu učinkom antidiuretičkog hormona razrijedi početno povećanu koncentraciju soli u plazmi.

Osim ovog vrlo učinkovitog mehanizma, kod daljnjeg povišenja koncentracije soli u plazmi potiče se centar za žeđ. Žeđanje se utaži pijenjem vode ili drugih napitaka, a unos tekućine u organizam smanjuje prethodno povišenu koncentraciju soli. U obrnutom slučaju, kod smanjene koncentracije soli u plazmi je lučenje antidiuretičkog hormona zakočeno te je povećana količina izlučene mokraće, i to mokraće niske koncentracije soli. Na taj način se uspostavlja optimalna koncentracija soli i vode u organizmu.

Regulacija vode u zdrave osobe je tako precizno podešena da je prvi mehanizam zaštite organizma od dehidracije lučenje antidiuretičkog hormona koji zadržava tekućinu u organizmu, a sljedeći je osjet žeđi i uzimanje vode. Osjetljivost na koncentraciju soli u plazmi je veća u djece, trudnica i tijekom različitih faza menstruacijskog ciklusa. Podudarni mehanizam postoji i u životinja, te je životinjama također potrebno prirediti uvijek posude sa svježom vodom.

Neke životne situacije također višestruko potiču izlučivanje antidiuretičkog hormona, a to su stres i mučnina, kad je za organizam važno da je održana dobra prokrvljenost.

Na mrežnoj stranici ugledne medicinske ustanove Mayo Clinic navodi se preporuka nezavisne znanstveno-stručne ustanove Institute of Medicine da je dnevna potreba tekućine (ne samo vode!) za muškarce 3,0 L (oko 13 čaša od oko 2,3-2,4 dL) , a za žene 2,2 L (oko 9 čaša od oko 2,3-2,4 dL). Vrlo je važno napomenuti da se ova količina odnosi na svu unesenu količinu tekućine, a to uključuje hranu i sve napitke. Navedena količina uključuje i tekuću hranu, primjerice juhu i varivo, a napitci uključuju čaj, kavu, mlijeko, mliječne napitke, sokove i također alkoholne napitke. Primjerice, neka hrana sadrži znatnu količinu vode, a to su špinat i lubenica.

Stručnjaci Institute of Medicine savjetuju popiti čašu obične vode uz svaki obrok i između obroka. Također je potrebno popiti po čašu vode prije, za vrijeme i nakon intenzivne tjelovježbe ili sportskih aktivnosti. U svakodnevnom životu se preporučuje žeđ utažiti običnom vodom.

Dodatno uzimanje vode osim pri tjelovježba i sportu, potrebno je kod velikih vrućina kad je znojenje pojačano i kod dugih putovanja avionom budući da je zrak u avionu suh.

Sportaši i osobe koje intenzivno ili dugo vježbaju ili dugotrajno trče (maratonci) gube vodu znojem i dahtanjem, ali znojem također gube i soli. Za sportaše i osobe koje treniraju dulje od 1 h stručnjaci sportske medicine preporučaju sportske napitke (izotonične ili izo-napitke) koji sadrže soli i minerale radi nadoknade vode i soli. Napominjemo da sportski napitci nisu energetski napitci, a energetske napitke ne preporučuje medicinska struka.

Treba li piti 8 čaša vode dnevno?

Uvriježeno vjerovanje o potrebi pijenja 8 čaša vode dnevno, uz ostali dnevni unos hrane i pića, nije znanstveno utemeljeno te je posljedica omaške pri prepisivanju i tumačenju izvornih činjenica. Ova greška je kasnije u popularnom tisku sustavno i dugotrajno prepisivana i prenošena te je bočica s vodom postala suvremeni modni dodatak. Povećana količina vode koju se uzima razrjeđuje (smanjuje koncentraciju soli) plazmu i koči izlučivanje antidiuretičkog hormona te se izlučuje više mokraće. Nema nikakve zdravstvene koristi od pijenja dodatnih 8 čaša vode (oko 1,8 L) za organizam niti za zdravlje bubrega ili mokraćnog mjehura. U slučaju pretjeranog uzimanja nekih napitaka, moguće je i pretjerano opterećenje organizma nekim sastojcima tih napitaka.

Štetni učinci pretjeranog pijenja vode

Pretjerano pijenje vode može dovesti do manje ili više ozbiljnih štetnih učinaka. Takvo se stanje doslovno zove trovanje vodom, odnosno intoksikacija vodom. Primjerice, zabilježena je pojava akutnog edema pluća kod psihijatrijskog bolesnika koji je pio pretjerane količine vode. Opisan je razvoj epileptičkih napadaja u pacijentica koje boluju od anoreksije i koje su pile prekomjerne količine vode. Opisan je slučaj 25-godišnje pacijentice kojoj je dijagnosticiran limfom i kojoj je alternativni terapeut preporučio pijenje velikih količina „prirodne svete vode“, koja je uslijed toga razvila niz teških neuroloških poremećaja i oštećenja mozga. U vojnika koji su u kratkom vremenu pili više od 5 l tekućine opisana je smrt zbog razvoja manjka natrija (hiponatremija) i otekline mozga (cerebralni edem) zbog intoksikacije vodom. Ozbiljne nuspojave opisane su u sportaša čiji sportovi podrazumijevaju sudjelovanje u dugotrajnim tjelesnim naporima, kao što su ultra-maratoni. Na takvim natjecanjima moguće je pretjerano uzimanje vode i ozbiljne posljedice zbog snižavanja razine natrija. Kod takvih je sportaša potrebna posebna skrb, a povremeno i davanje terapije prije utrke za sprječavanje mogućih štetnih posljedica. Intoksikacija vodom može uzrokovati i vrtoglavicu, epileptičke napadaje u dojenčadi kojoj se daje pretjerana količina vode, psihički simptomi kao što je delirij, i niz drugih opisanih poremećaja.

Ukratko, ne pretjerujte s vodom i ne tjerajte se na pijenje prekomjernih količina vode jer se i vodom možete otrovati.

 

Možda bi vas zanimalo:

Utjecaj žive i mrtve vode na ljudsko zdravlje

Pijenje velike količine vode na prazan želudac: može li liječiti i spriječiti bolesti?

Nema dokaza da je himalajska sol bolja od obične kuhinjske soli

Energetski i izotonični napitci za naporne treninge u djece i odraslih

 

 

Urednički tim Dokazi u medicini

Fotografija: Ryan Hyde

Objavljeno: 15. kolovoza 2015.