Jod kao dodatak prehrani za djecu i odrasle

Gusa

Jod je mineral u tragu koji je potreban za normalnu funkciju štitaste žlijezde, s obzirom da je neophodan za sintezu hormona koje ova žlijezda izlučuje. Glavni izvor joda je jodirana stolna sol, ali i hrana podrijetlom iz mora, osobito bakalar, brancin i slično, kao i hrana uzgojena na zemljištima koja su bogata jodom.

Nedostatak joda se prije obavezne jodinacije soli javljao u područjima gdje je tlo siromašno jodom, kao što su kontinenalni krajevi. Dugotrajan manjak joda u prehrani može izazvati gušavost ili hipotireozu (smanjena funkcija štitaste žlijezde). Ako u ishrani nedostaje jod, stanice štitaste žlijezde, kao i volumen same žlijezde se povećavaju (gušavost). Nedostatak joda se češće javljao u žena nego u muškaraca, i to u trudnica i starije djece. Ako se nedostatak joda dogodi u ranom djetinjstvu, može se razviti težak zastoj u intelektualnom razvoju, koji se naziva kretenizam. Nastajanje ovog stanja vrlo efikasno se sprječava balansiranom prehranom, te konzumacijom morske soli ili jodirane kuhinjske soli.
Jedna čajna žlica jodirane soli sadrži otprilike 95 mikrograma joda. Porcija morske ribe (170 g) sadrži otprilike 650 mikrograma joda. Teoretski bi manjak joda mogao nastati ozbiljnim poremaćajem u prehrani ili apsorpciji, dugotrajnim potpunim izbjegavanjem unosa soli (s obzirom da je u Hrvatskoj zakonom obavezno jodiranje kuhinjske soli) kao i hrane morskog podrijetla.

Preporuke za unos joda (Odbor za prehranu američkog Medicinskog instituta):

Djeca:

0-6 mjeseci: 110 mikrograma na dan
7-12 mjeseci: 130 mikrograma na dan
1-8 godine: 90 mikrograma na dan
9-13 godina: 120 mikrograma na dan
Trudnicama i dojiljama su potrebne više doze

Subklinička hipotireoza (smanjena funkcija štitaste žlijezde) otkriva se mjerenjem tireotropina (TSH) – to je hormon prednjeg režnja hipofize koji stimulira rad štitaste žlijezde. U slučaju da dođe do smanjenja količine joda u organizmu, dolazi do smanjene produkcije hormona štitaste žlijezde što mehanizmom povratne sprege dovodi do izlučivanja TSH i na taj način organizam pokušava stimulacijom rada štitaste žlijezde povećati količinu hormona štitaste žlijezde. Subklinički hipotireoidizam se rijetko sreće, te probir (engl. screening) pacijenata nema opravdanja s obzirom na malu učestalost i minimalne i neznačajne efekte liječenja ovog stanja. Argumenti za probir starijih žena i žena srednje dobi na subklinički hiporiteoidizam su malo jači, ali se još uvijek ne mogu preporučiti u rutinskoj uporabi s obzirom na nedostatak odgovarajućih studija.
Mjerenje koncentracije joda u mokraći u školske djece i trudnica je preporučeni pokazatelj za utvrđivanje da li u nekoj populaciji postoji nedostatak joda. Mjerenje serumske koncentracije tireotropina (TSH) kao pokazatelj nedostatka joda se koristi jedino u novorođenčadi. Pozitivni humani i ekonomski ishodi jasno su dokumentirani kad se radi o intervenciji probira novorođenčadi uzorkovanjem krvi iz pete odmah po rođenju.

Gušavost i selo Rude

Selo Rude smješteno nadomak Zagreba u prošlosti bilo poznato po teškom nedostatku joda. Godine 1953. prvi zakon o obveznoj jodiranju soli sa 10 mg KI/kg soli uveden je u bivšoj Jugoslaviji. Deset godina kasnije zabilježeno je dramatično smanjenje pojavnosti gušavosti u svim zahvaćenim područjima Hrvatske uz nestanak kretenizma. Godine 1996. uveden je u Hrvatskoj novi zakon o obveznom jodiranju soli s 25 mg KI/kg soli. Istraživanje završeno u selu Rude u 2004 godini dokazalo je da je nedostatak joda iskorijenjen u Hrvatskoj, s obzirom da su u ovoj rizičnoj populaciji razine joda u urinu i zapremine štitastih žlijezda školske djece dobi 7 do 11 godina bile u preporučanim granicama. U istraživanje izlučivanja joda u mokraći uključeno je 84 školske djece u 1997. godini, 132 u 2000., 72 u 2002., 85 u 2003. i 46 školske djece u 2004. godini. Ultrazvučno mjerenje volumena štitnjače provedeno je 1999. godine (43 dječaka i 26 djevojčica) i 2005. godine (22 dječaka i 26 djevojčica). Podaci su uspoređeni s novim referentnim vrijednostima Svjetske zdravstvene organizacije. Medijani izlučivanja joda urinom u školske djece u selu Rude porasli su nakon novog zakona (mg/dL): 11,4 u 1997., 14,3 u 2000., 17,3 u 2002., 15,4 u 2003. i 19,0 u 2004. godini. Značajno smanjenje volumena štitaste žlijezde usklađenih prema površini tijela utvrđeno je u dječaka i djevojčica iz sela Rude, a u 2005. godini te vrijednosti bile su granicama normale u odnosu na nove referentne vrijednosti Svjetske zdravstvene organizacije. Kao rezultat uvođenja novog zakona o obveznom jodiranju soli 1996. godine danas je iskorijenjena gušavost u školske djece u Hrvatskoj i općenito svi poremećaji uzrokovani nedostatkom joda. U znanstvenom radu prof. dr. sc.  Tomislava Jukića i suradnika to je detaljno opisano.

Praćenje poremećaja uzrokovanih nedostatkom joda

Sustav praćenja poremećaja uzrokovanih nedostatkom joda ugrađen je u akcijski plan za eliminaciju/uklanjanje poremećaja uzrokovanih nedostatkom joda, a projekt praćenja pokriva uzorke soli (razine joda) uzete iz kućanstava i maloprodajnih trgovina te od proizvođača soli, kao i od soli iz uvoza.

Za sprječavanje poremećaja uzrokovanih nedostatkom joda u budućnosti nužno je nastaviti s kontrolom sadržaja joda u soli, izlučivanja joda u urinu školske djece, pregledom štitnjače u školske djece (od 7 do 11 godina) te praćenjem razina THS-a u krvi novorođenčadi u Hrvatskoj.

 

Urednički tim Dokazi u medicini
Fotografija: Jerry Kirkhart

Objavljeno: 6. ožujka 2015.