D-manoza za ponavljane mokraćne infekcije: prvi rezultati su obećavajući

mokracni-mjehur

D-manoza je vrsta jednostavnog šećera koja se reklamira kao „broj 1 za liječenje mokraćnih infekcija“. Predložen je mehanizam djelovanja po kojem se D-manoza veže za bakteriju Escherichiju coli jače nego se E. coli veže za stanice mokraćnog mjehura pa se stoga pretpostavlja da bi veća količina D-manoze u mokraći mogla smanjiti vezivanje E. coli za stanice čovjeka.

Upit

Na portalu Dokazi u medicini dobili smo upit je li D-manoza djelotvorna za liječenje mokraćnih infekcija i mogu li je uzimati osobe s autoimunim bolestima.

Dokazi iz kontroliranih pokusa na ljudima

Pronađene su dva randomizirana kontrolirana pokusa provedena na ženama u kojima je ispitano može li dugotrajno uzimanje D-manoze spriječiti ponavljane infekcije mokraćnih putova.

U studiji Kranjčec i suradnika (2014) sudjelovalo je 308 žena starijih od 18 godina koje su imale akutnu upalu mokraćnih putova i raniju povijest ponavljanih mokraćnih infekcija. Ispitanice nisu imale neke druge značajnije bolesti. Isključene su pacijentice koje su imale anomalije mokraćnog sustava, instersticijsku upalu mokraćnog mjehura, dijabetes, trudnice, žene koje su uzimale hormonske kontraceptive. Glavni rezultat koji je mjeren je smanjenje broja mikrobiološki dokazanih infekcija mokraćnih putova. Pacijentice su najprije dobile antibiotik ciprofloksacin kroz tjedan dana, a nakon toga su podijeljene u tri skupine: prva skupina od 103 primala je 2 g praha D-manoze razrijeđena u 200 ml vode svaki dan kroz 6 mjeseci, druga grupa od 103 ispitanice primala je 50 mg nitrofurantoina svaki dan, a treća grupa od 102 nije primila niti jednu od te dvije terapije. Studija je trajala 6 mjeseci. Rezultati pokazuju da je 98 pacijentica (32%) i nakon terapije imalo ponavljane mokraćne infekcije: 15% u skupini koja je primala D-manozu, 20% u skupini koja je primala nitrifurantoin te 61% u skupini koja nije primala nikakvu terapiju. Pacijenti u skupini koja je primala D-manozu imali su manji broj nuspojava nego ispitanice u skupini koja je primala nitrofurantoin, međutim klinički značaj tog nalaza nije velik jer su ispitanice i nitrofurantoin općenito jako dobro podnosile. Autori zaključuju kako je prah od D-manoze kao profilaksa (preventivno sredstvo) značajno smanjio rizik od ponavljanih mokraćnih infekcija. Međutim, autori napominju da se radi o probranoj populaciji te daje potrebno provesti više istraživanja kako bi se ti rezultati potvrdili. Također navode da je potrebno provesti farmakokinetičke studije koje će procijeniti kolika doza pripravka je potrebna za optimalan rezultat. U znanstvenom radu ne opisuje se niz važnih informacija koje je potrebno navesti u opisu randomiziranog kontroliranog opisa (primjerice, način razvrstavanja ispitanika, prikrivanje razvrstavanja, izvor financiranja). Nadalje ispitanice nisu bile zasljepljene (znale su koju terapiju primaju), nije navedeno jesu li oni koji su ih pratili i oni koji su analizirali podatke bili zasljepljeni za podatke koje analiziraju. Stoga se radi o studiji upitne metodološke kvalitete i s nizom nejasnih ili visokih rizika od pristranosti, zbog čega se ne radi o dokazima visoke kvalitete. Studija nije opisala suradljivost ispitanica po pitanju redovitog uzimanja terapija.

Porru i suradnici (2014) objavili su pilot studiju o djelotvornosti D-manoze uzete na usta za terapiju i prevenciju ponavljanih mokraćnih infekcija. Uključili su 60 ispitanica u dobi od 22 do 54 godine koje su imale akutnu simptomatsku upalu mokraćnih putova te tri ili više ponavljanih takvih infekcija tijekom zadnjih 12 mjeseci. Isključili su žene koje su imale upalu gornjih mokraćnih putova, temperaturu višu od 38 stupnjave Celzijevih, slabinsku bol, bolest bubrega, anatomske abnormalnosti, prethodni ginekološki kirurški zahvat, imunosupresivne lijekove ili bolesti. Ispitanice su podijeljene u dvije skupine: prva skupina je primala antibiotike (trimetroprim/sulfametoksazol) tijekom 5 dana u dozi od 160 mg/800 mg dvaput dnevno, nakon čega su primale jednu dozu navečer kroz tjedan dana svaki mjesec u sljedeća 23 tjedna. U drugoj skupini ispitanice su uzimale D-manozu na usta (1 gram, triput dnevno, svakih 8 sati kroz dva tjedna i nakon toga 1 gram dvaput dnevno kroz 22 tjedna). Promatrani rezultati bili su vrijeme do ponovnog javljanja infekcije, bol u mokraćnom mjehuru i hitna potreba za mokrenjem. Nakon 6 mjeseci pacijenticama u svakoj skupini promijenjena je terapija te su tijekom sljedećih 6 mjeseci uzimale terapiju koju je ranije primala druga skupina. Radi se o takozvanom ukriženom ustroju istraživanja (engl. cross-over trial). Autori zaključuju da je srednje vrijeme do ponovne pojave infekcije bilo 53 dana s antibioticima, a 200 dana s D-manozom. Rezultati za ostale mjerene vrijednosti u tom članku nisu jasni jer u tekstu autori navode da su se sve te vrijednosti smanjile kod pacijenata koji su uzimali D-manozu u odnosu na razdoblje prije D-manoze, a prikazuju sliku u kojoj navode da je se radi o smanjenju u usporedbi s razdobljem antibiotika. S obzirom na to da su autori naveli da je ukrižena studija provedena tako da su svi pacijenti primali obje vrste terapija, rezultati nisu primjereno prikazani da bi se propisno mogao procijeniti učinak obje terapije. Autori nisu opisali značajne nuspojave zbog dugoročne uporabe D-manoze. Ta je studija bila malena i imala je niz metodoloških nedostataka pa se ne radi o dokazu visoke kvalitete. Studija nije opisala suradljivost ispitanica po pitanju redovitog uzimanja terapija.

Zaključak

Pronašena su dva randomizirana kontrolirana pokusa koja su istražila djelotvornost i sigurnost D-manoze kroz dulje razdoblje (6 mjeseci). Oba pokusa pokazuju da bi D-manoza mogla biti djelotvorna za sprječavanje ponavljanih mokraćnih infekcija. Nijedna studija nije davala D-manozu ispitanicima koji imaju prvu mokraćnu infekciju pa promatrala hoće li D-manoza tu infekciju izliječiti. U obje studije promatrala se djelotvornost u prevenciji budućih ponavljanih infekcija. Obje su studije imale niz metodoloških nedostataka zbog čega se ne radi o dokazima visoke kvalitete. U obje studije istraživanje je provedeno na ženama koje su pomno probrane, nisu imale teži oblik upale mokraćnog sustava niti ikakve druge značajnije bolesti tako da se rezultati ne mogu generalizirati na osobe koje ne odgovaraju tom opisu. Budući su iz studije isključene osobe koje imaju ikakve druge značajnije bolesti, nije jasno mogu li D-manozu sigurno i djelotvorno uzimati osobe koje imaju autoimune bolesti. Nije poznato ni koja je optimalna doza za najbolji rezultat. Za potvrdu djelotvornosti i sigurnosti D-manoze kao terapije za ponavljane mokraćne infekcije trebalo bi napraviti daljnja metodološki kvalitetna kontrolirana ispitivanja.

 

Možda bi vas zanimalo:

Je li neugodan miris mokraće nakon jedenja šparoge znak dobre detoksikacije organizma?

Je li eko/bio/organska hrana bolja za zdravlje?

Vitamin C: je li siguran, uzrokuje li bubrežne kamence?

Brokula i ekstrakt brokule za zdravlje i bolest čovjeka: gdje su dokazi?

 

Urednički tim Dokazi u medicini

Fotografija: djneight

Objavljeno: 17. svibnja 2015.