Brokula i ekstrakt brokule za zdravlje i bolest čovjeka: gdje su dokazi?

brokula

Brokula (lat. Brassica oleracea var. italica) je povrće iz porodice kupusnjača. Brokula, kao i niz drugih biljaka, sadrži različite biološki aktivne sastojke te se uz brokulu veže niz medicinskih tvrdnji. Na tržištu je također dostupan preparat koji se reklamira kao čisti ekstrakt organske brokule u kojem su navodno sačuvani „svi sastojci brokule u svome prirodnom obliku kao u svježoj brokuli.“

Za brokulu i za ekstrakt brokule se tvrdi da „poboljšavaju imunitet“, preporučuje se uzimanje ekstrakta brokule svakodnevno kao način sprječavanja bolesti (ne navodi se pritom koje bolesti sprječava) i za „jačanje obrambene sposobnosti organizma“. Osobito se ekstrakt brokule preporučuje osobama kojima je oslabljena obrambena moć organizma, kao što su osobe koje se hrane neredovito i jednolično, pušači, osobe koje prolaze kroz intenzivne terapije antibioticima, zračenjem, kemoterapijom, zatim osobama nakon kirurških zahvata povezanih sa zloćudnim bolestima, muškarcima starijima od 50 godina zbog veće mogućnosti problema s prostatom, djeci u razvoju kojoj navodno ekstrakt brokule osigurava potpun razvoj koštane mase i čvrstoću kosti te osobama svih uzrasta koje pate od osteoporoze i nakon prijeloma kosti.

Dokazi iz kliničkih pokusa

Pretraživanjem znanstvene literature pronađen je niz randomiziranih kontroliranih pokusa o djelovanju brokule ili ekstrakta brokule na zdravlje čovjeka. Iz prikaza rezultata isključeni su pokusi u kojima su ispitanici dobivali kombinaciju brokule ili ekstrakta brokule s drugim povrćem ili spojevima jer se u takvim studijama ne može dati zaključak o aktivnosti same brokule, odnosno ekstrakta brokule.

U tim je studijama pokazano sljedeće:

Mangels i suradnici (1993) pokazali su da je bioraspoloživost askorbinske kiseline je veća kod kuhane nego kod sirove brokule. Studija je provedena na 68 muškaraca nepušača.

Clapper i suradnici (1998) opisali su studiju provedenu na 29 ispitanika s povećanim rizikom od karcinoma debelog crijeva 14 dana su uzimali suplement s ekstraktom brokule ili povrće koje nije iz grupe kupusnjača. Prije i poslije su im uzeti uzorci krvi i biopsija debelog crijeva. Nije utvrđena razlika između te dvije grupe u poticanju aktivnosti enzima glutation-S-transferaze koja bi eventualno mogla povoljno djelovati na mogućnost razvoja karcinoma.

Finley (1999): kod 27 zdravih mladih muškaraca istražena je koncentracija selena u krvnoj plazmi nakon uzimanja stabilnih izotopa selena ili selena iz brokule. U toj studiji nisu ispitani nikakvi učinci brokule na održavanje zdravlja ili sprječavanje/liječenje bolesti.

Razliku u bioraspoloživosti aktivnih spojeva između sirove brokule i brokule kuhane na pari istražili su Conaway i suradnici (2000) te zaključili da je razlika značajna u korist sirove brokule te da bi, ako aktivni sastojci brokule imaju ikakav učinak na zdravlje, kuhanje brokule značajno umanjilo te blagotvorne učinke.

Kensler i suradnici objavili su 2005  studiju na 200 ispitanika u Qidongu, kineskoj regiji gdje postoji povećan rizik od razvoja karcinoma jetre, dijelom zbog konzumacije povrća kontaminiranog aflatoksinom. U studiji je ispitano da li trodnevno pijenje napitka napravljenog od klica brokule starih tri dana uronjenih u vruću vodu dana može promijeniti koncentraciju aflatoksina i fenantrena u ispitanika koji su taj napitak konzumirali kroz dva tjedna. Razine ispitivanih spojeva nisu se promijenile u mokraći, a uočene su velike individualne razlike. Ista grupa 2012 je objavila nastavak te studije u kojoj pokazuju da se uzimanjem napitka od brokule može mijenjati razina određenih spojeva u mokraći. Takve rezultate objavili su i u studiji iz 2014.

Gasper i suradnici su u studiji iz 2005. te u kasnijoj studiji iz 2007. opisali rezultate 16 ispitanika koji su konzumirali standardnu brokulu i super-brokulu (koja sadrži visoku razinu glukozinolata). Istraživana je aktivnost ciljanih spojeva 6 h i 24 h nakon njihove konzumacije.

Opekun i suradnici analizirali su učinak tibetanskog jogurta u usporedbi s izdancima mlade brokule na infekciju Helicobacter pylori te zaključili da nijedna od tih intervencija nije imala učinka.

Shapiro i suradnici su 2006. objavili studiju u kojoj je istraživan učinak uzimanje klica brokule na niz testova iz krvi, i nisu nađene nikakve uočljive razlike vezane za uzimanje klica brokule.

Usporedbu brokule i graška napraivli su Traka i suradnici koji 2008. opisuju studiju sa 22 volontera podijeljena su u dvije skupine, od kojih je jedna 12 mjeseci jela svaki dan 400 mg brokule, a druga 400 grama graška. U studiji je navedeno da su namjeravali uključiti 40 ispitanika, ali nisu uspjeli nego samo 22. Temeljem rezultata zaključuju da konzumacija brokule djeluje na GSTM1 genotip, što dovodi do složenih promjena u signalnim putovima povezanim s upalom i nastankom karcinoma u prostati. Njihov je zaključak da imaju eksperimentalne dokaze da prehrana bogata brokulom može smanjiti rizik od karcinoma prostate i drugih kroničnih bolesti. Međutim, u toj studiji oni nisu pratili pojavu bilo koje bolesti prostate ili neke druge bolesti nego samo testove različitih spojeva i genske promjene.

Vermeulen i suradnici (2008.) uključili su 8 muškaraca u studiju koja je istražila bioraspoloživost sulforafana, spoja koji navodno djeluje protiv karcinoma, kod muškaraca koji su jeli sirovu ili kuhanu brokulu te nakon jednog obroka zaključili da konzumacija sirove brokule dovodi do bržeg upijanja, veće bioraspoloživosti i veće količine sulforafana u krvnoj plazmi u usporedbi s kuhanom brokulom.

Riso i suradnici (2009) uzeli su u studiju 10 pušača i 10 nepušača te im davali 200 g brokule ili kontroliranu dijetu kroz 10 dana. Obje skupine prošle su oba prehrambena režima. Tijekom studije analizirano je oštećenje DNA i niz spojeva iz krvi te je zaključeno da brokula može promijeniti aktivnost i razinu istraživanih spojeva.

Učinak klica brokule na Helicobacter pylori infekciju istražili su Yanaka i suradnici (2009), koji su u studiju uključili 48 pacijenata s Helicobacter pylori infekcijom te ih podijelili u skupinu koja je jela 70 g klica brokule dnevno tijekom 8 tjedana, dok je kontrolna skupina jela istu količinu alfaalfa klica kao placebo. Dio studije proveden je i na miševima te autori zaključuju da je jedenje brokule umanjilo broj bakterija u miševa, a da je „poboljšalo posljedice infekcije“ u zaraženih miševa i ljudi.

Riso i suradnici (2010) su u studiji napravljenoj na 27 mladih zdravih muškaraca koji su uzimali porciju brokula kuhanih na pari (250 g/dan) ili kontrolnu dijetu tijekom 10 dana pokazali da uzimanje brokule povećava količinu zaštitnih enzima vezanih za oštećenje DNA.

Christiansen i suradnici (2010) pokazali su na 40 ispitanika s visokim krvnim tlakom da uzimanje brokule ne dovodi do promjena u razini krvnog tlaka niti funkcije endotela (unutarnjeg sloja stanica u krvnim žilama) u tih ispitanika.

Bahadoran i suradnici (2011) su uzeli u studiju 81 pacijenta s dijabetesom tipa 2 i podijelili ih u 3 skupine koje su uzimale prah od klica brokule od 10 g, 5 g ili placebo. Nakon 4 tjedna analizirana je aktivnost niza spojeva u krvi te zaključeno da prah od klica brokule ima povoljan učinak na status oksidativnog stresa. Ista skupina istraživača 2012. je opisala nastavak tih rezultata, gdje su na istim pacijentima pokazali da se nakon 4 tjedna uzimanja praha od klica brokula može smanjiti razina triglicerida u krvnoj plazmi. A u svojem trećem radu o istoj studiji opisuju da uzimanje tog praha može smanjiti inzulinsku rezistenciju kod pacijenata s dijabetesom tipa 2.

Hauder i suradnici (2011) su u studiji 76 zdravih volontera podijelili u 3 skupine koje su primale, između ostalog, 200 g obične brokule ili brokule obogaćene selenom kroz 4 tjedna te je zaključeno da uzimanje brokule koja je dohranjivana selenom povećava koncentraciju selena, ali ne mijenja koncentraciju glukozinolata u brokulama niti njihovih metabolita u plazmi ili mokraći u usporedbi s običnom brokulom.

Razliku između djelovanja klica brokule i ekstrakta brokule istražili su Clarke i suradnici (2011) te pokazali značajnu razliku između iskoristivosti bioaktivnih spojeva iz sirove hrane i ekstrakta. Takvi su rezultati opisani i u drugom radu istih autora u kojem se naglašava da uzimanje ekstrakta u kapsulama nije jednako uzimanju sirove hrane.

Saha i suradnici (2012) su na 18 zdravih volontera istražili biorasploživost sulforafana nakon jedenja juhe od brokule koje je bila svježa ili smrznuta. Zaključak je bio da blanširanje koje se koristi prilikom komercijalnog zamrzavanja brokule značajno smanjuje bioraspoloživost sulforafana.

Povezanost brokule i pokazatelja rizika od srčano-žilnih bolesti istražili su Armah i suradnici (2013), koji su uzeli 54 ispitanika i istražili da li 12 tjedana jedenja brokule s visokom razinom glukorafanina mijenja biomarkere koji pokazuju povećan rizik od srčano-žilnih bolesti. Jedna skupina jela je brokulu, a druga grašak. Nisu utvrđene značajne razlike u učinku jedne ili druge prehrane na pokazatelje rizika srčano-žilnih bolesti. Uočene su diskretne promjene u intermedijarnim metabolitima lipida i aminokiselina te trikarboksiloctene kiseline te acilkarnitina.

Desetodnevno jedenje 250 g brokule/dan ispitano je u studiji koju su proveli Riso i suradnici u zdravih mladih pušača te je njihova studija pokazala da uzimanje brokula mijenja razinu određenih spojeva u krvnoj plazmi, dok razinu niza spojeva ne mijenja.

Efekt ostatne aktivnosti mirozinaze u različitim oblicima industrijski obrađene brokule ispitali su Oliveiro i suradnici na 15 isptianika i zaključili da industrijska obrada ima velik utjecaj na kinetiku i bioraspoloživost izotiocijanata iz brokule.

Učinak klica brokule na karcinom gušterače namjeravaju istražiti Lozanovski i suradnici koji su 2014. objavili protokol kliničkog pokusa u kojem će se ispitati učinak kapsula od klica brokula u pacijenata s karcinomom gušterače. Ispitat će se tumorski markeri, kvaliteta života i preživljenje ispitanika. To je samo protokol istraživanja i rezultati nisu još dostupni.

Mirmiran i suradnici 2014. su objavili studiju u kojoj je sudjelovalo 86 pacijenata s dijabetesom tipa 2 koji su u stolici imali pozitivan antigen za Helicobacer pylori. Raspodijeljeni su u tri skupine koje su primale standardnu trojnu terapiju, prah od klica brokule i kombinaciju te dvije terapije. Nakon 28 dana najbolje rezultate pokazala je standardna trojna terapija. Stope eradikacije bile su 89%, 56% i 91% u trima skupinama.

Učinak klica brokule na odgovor sluznice nosa na živi umrtvljeni virus gripe u pušača istražen je u studiji koju su proveli Noah i suradnici (2014) te je zaključeno da uzimanje homogenata klica brokule kroz 4 dana smanjuje određeni broj virusnih markera. U studiju je bilo uključeno 27 pušača i 42 nepušača.

Zaključak

Objavljen je niz randomiziranih kontroliranih pokusa u kojima je istražen niz različitih oblika brokule – riječ je o sirovoj brokuli, klicama brokule, brokuli kuhanoj na pari i različitim vrstama ekstrakata ili praha od brokule ili klica brokule te napitku od brokule koja je tri dana odstajala u vrućoj vodi. Većina tih studija bila je iznimno kratka i ispitivala samo razinu različitih bioaktivnih spojeva u krvnoj plazmi ili mokraći nakon uzimanja brokule u različitim oblicima ili ekstrakata brokule. Iz tih studija je moguće razaznati da se postiže veća razina bioaktivnih spojeva jedenjem sirove brokule nego ekstrakata brokule. Većina studija provedena je na zdravim volonterima i radi se o malenim studijama, koje su uključile vrlo mali broj ispitanika i nisu pouzdan dokaz.

Niti jedna od tih studija ne pokazuje djelovanje brokule ili preparata od brokule na „imunitet“, koštane bolesti, djelovanje brokule ili preparata brokule na oslabljeni organizam ili organizam čovjeka koji se neredovito ili jednolično hrani, niti na organizam čovjeka koji prolazi kroz intenzivne terapije antibioticima, zračenjem, kemoterapijom, niti  osobama nakon kirurških zahvata povezanih sa zloćudnim bolestima. Niti jedna od tih studija nije uključila djecu. Studije koje su uključile odrasle bolesnike s različitim bolestima uglavnom nisu mjerile klinički bitne pokazatelje zdravlja i bolesti.

Uravnotežena prehrana i jedenje odgovarajućih količina voća i povrća nedvojbeno je dobro za zdravlje, tako da brokulu nemojte izbjegavati u svojem jelovniku. No, u ovom trenutku nema uvjerljivih dokaza iz randomiziranih kontroliranih pokusa provedenih na ljudima da brokula u bilo kojem obliku ili bilo koja vrsta preparata/ekstrakta brokule može djelovati na sprječavanje ili liječenje neke konkretne bolesti.

 

 

Možda bi vas zanimalo:

Sirova prepeličja jaja za jačanje imuniteta kod djece

Je li moguće poboljšati imunitet djece?

Magareće mlijeko: mnogo pompe, a što kažu dokazi?

Ulje jetre bakalara za vid i razvoj djece prije navršene 12. godine

Čaj od podlanice za imunitet, česte infekcije, karcinom

 

 

Urednički tim Dokazi u medicini

Fotografija: Steven Lilley

Objavljeno: 1. svibnja 2015.